Rum i voodoo

U davna, pradavna vremena kada sam bio mladi gusar bili smo Gamba di legno, Modrobrki, Brzi, ja, mali Manu (mali od kužine) i Toto – morski pas jazavčar. Bili smo mala družina, ali opaka.

I kao što je bilo predviđeno, došli mi na obale Floride da iskrcamo rum. Stigli smo u sred noći, u nadi da necemo naići na nikoga osim na drage nam švercere. Nije mi se sretalo sa raznima voodoo sljedbenicima (a kome bi uopce?). Ti tipovi su stvarno bili malo čudni… Đe Đe Jack nas je dočekao sa svojom bandom koja je već imala spremno deset kočija da se ukrcaju ti bareli. Radili su ko FAP mašina.. Krcali su ko mutavi, mali manu je rekao BOKTE! ovi trpaju te barele skoro da im ni pašarela ne treba. Rum je trebao biti prebačen u Louisianu, točnije u New Orleans, a to mjesto je poznato osim po Bourbon street (Rue Burbon – ulica poznata po barovima u starom dijelu New Orleansa, veeery good) i po Marie Laveau, super mega voodoo svečenici.

Ona uopce nije bila loša, dapače! Svaki put kad bi prošao onuda, pitao bi je savjet, samo su drugi u nadi da postanu uvažavani kao i ona izvodili gluposti i zaluđivali sve oko sebe da bi bili oni face, a tako se to ne radi. Ako želiš biti faca, kao prvo trebaš biti svoj.

Dakle, nakrcali mi taj rum, Đe Đe Đek nas je žicao da idemo s njim kao pratnja do New Orleansa… mi smo se nečkali nešto, jer do tamo (iskrcali smo se blizu Miamija) ima sigurno preko tisuću kliometara, roditi čemo male gusare do tamo, a lakše je onda ići brodom. Brodom nismo mogli ići sa rumom jer bi nas uneredili drugi gusari, a cestom, a ono.. Nije nam bila špica, plus u new orleansu sam imao nerješenih računa sa ko fol vodoo svečenikom kojem sam uneredio cijeli kontejner lutatka i amajlija koje u toj religiji zovu “gris gris” jer je htio jadne ljude koji su bili u potrebi za utjehom ili zdravljem ili šta ja znam čemu sve izlevatati za neke novce (pradavati im lutke i amajlije za hrpu para, da im kao fol pomognu u njihovoj nesreci), uglavnom, okorisititi se njihovom nesrećom, a to ne može proći… uglavnom napravio sam cirkus (zapalio kontejener s lutkama) tom papa Bene Ber (faca koji govori sa dušama s onog svijeta – mos’ misliti, debeli niskoristi) koji je bio nabrijan ko dabar sto sam mu ostetio posao.

Marie Leavau se taj put u svakom slucaju slatko nasmijala i rekla mi: Morski.. Caaare, svaka cast, kad god dodjes imas bocu Jim Beama (naj burbon po mom ukusu) na moj racun u kojem god baru u Rue Burbon.

Mali Manu je slušao priče o Burbon street, o Marie mojoj frnedici i savjetnici i nije se mogao načuditi … u svakom slučaju to mjesto nije bilo za njega, a kamoli još za njega i Tota! Nije htio ni čuti za te krajeve i potiho me cimao da se maknemo odavdje i krenemo za Europu.

Uglavnom dok smo se tako prisjecali starih događaja, roba se iskrcala, Đe Đe Jack je pokušao nas pitati (ustvari mi smo nagađali šta želi reći jer njegov razgovor zbog mucanja je znao trajati u nedogled, pa smo ga zekali neka pjeva dok govori pa nece mucati, hehehehe) da idemo u taj New Orleans, a Gamba de legno je jadan bio na sto muka (šta reći… burbon street – satiranje od alkohola ili Gudrun plavi – nova avantura koja nas vodi u potpuno novi djir ljudi, blaga, cudo jedno!!!)
Obzirom da smo zadržali nešto ruma za Gambu i nas na brodu, cijela posada nije mogla tamo (mali Manu i Toto) rekli smo ovako.. Idemo mi prema Europi.. Čeka nas blago Gudruna plavog prvovenčanog. Gamba je rekao da moramo na otok Brijuni, na šta je mali Manu rekao: a da sada čuj Gambu.. Je rekao Brijuni.. Sta se ti otoci ne zovu Brioni? Šta sada svi koji se zovu Bruno sad se moraju zavti Brijuno? Kako se zove onaj bard što svira na harfi u Puli, poeta reklo bi se, a Morski? Skuzio sam na šta misli mali Manu i pristao na šalu pa pitao: Mislis na Brijuno Langer? Da, da hahahahha umro je od smijeha mali Manu, a Toto se valjao kao rulo po podu… valjda je i njemu bilo smijesno.

Uglavnom, pozdravili se mi sa Đe Đeom digli sidro i krenuli put Brijuna, na drugi kraj oceana, Brzi je rekao, ako nas to blago od Gudruna plavog ne rješi za cijeli život, potopiti ću Morsko prase… Šalio se naravno, cijela družba je bila uzbuđena i sretna… konačno nešto novo, konačno akcija!

Kako smo isplovili, služilo nas je dobro vrijeme i dobar vjetar, Gamba je počeo objašnjavati zašto moramo baš na Brijune (ili Brione) i šta nas još čeka, Modrobrki je kalkulirao rutu, ja sam pio Jim Beam i mislio koliko čemo ploviti do tamo.. Manu me htio pitati još za New Orleans vec kad plovimo tako dugo, rekao sam da hocu, ali.. to je već druga priča…

 

Capt. Morski Valić

 

NEW ORLEANS (instagram)

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s