Oj Antile majke li vam mile

U davna pradavna vremerna kad sam bio mladi gusar, bili smo Modrobrki, Brzi, Gamba de legno, ja, mali Manu i Toto – morski pas jazavčar.

Krenuli mi tako iz Švedske, pozdravili Čudnovatog koji je nekome nešto i gledali kako da, kad nas prođe strava i užas od hladnoće što smo probali i gljiva što smo se najeli (mali Manu je rekao da će napraviti rupu u karti sa brenerom gdje je nacrtan Gorski kotar) da se ipak vratimo i krenemo na Nordkapp.. jer Gudrun plavi prvovenčani nas je totalno obuzeo… kakvo je to blago? O čemu Čudnovati priča? Koji f**n ključ? AAAHHHHH… mamicumunjegovu, rekao je mali Manu.

Bon, krenuli mi prema našim dragim Anitlima, prema moru koje je smaragdno zelene boje, gdje je toplo i lijepo i gdje cijllu godinu možeš hodati u gaćama i da izgledaš cool pa makar bile i one bijele gaće sa đepom, one za kod doktora ići. Kaže Modrobrki, ej Morski.. šta ne idemo u Arubu? Arubu? Misliš na holandske Antile? Šta ćemo tamo? Pa ono, kaže Modrobrki, da nismo vječito na Tortugi…. Ja mu kažem… dragi moj Modri… ne misliš da bi nas mogao klepiti koji nadobudni holandski policajac ili neki gusari da nas pilaju jer smo u njihovoj zoni… kaže Modrobrki, ma gle, ništa od toga, jer je tamo moj prijatelj Mies zvani truli holandez koji će nam pružiti zaštitu, a imamo i mogući posao s njim, jer bi trebalo švercati neki rum iz Anitla na Floridu. Opet! kažem ja, pa di cemo se opet svercati među one munjovode na Floridi, si zaboravio kako nas je skoro voodoo magic skoro došao glave, a? Ma neeeece nam biti ništa. Gamba de legno je prestao slušati onog trenutka kad je Modrobrki spomenuo rum i od tada na dalje razgovor je cuo samo uoonouo ounoou maaanuuu oo…. tako neko mumljanje jer se vidio da ce biri šek ko balin putem cijele rute po obali srednje amerike… Manu je rikavao, jer je rekao, o ne opet, neko egzotično voće sa mesom moram kuhati… a jeeee… Toto je bio zato sretan jer je znao da ga slijedi obilje hrane… stari antilac, a ne kanfanarac… mamicumunjegovu 😀

I tako, došli mi u Arubu i odmah na obali nas je dočekao Truli holandez.. Modrobrki je bio sav sretan što ga vidi jer su zajedno išli u srednju gusarsku u Amsterdamu i pohađali satove bacanja noževa i braccio di ferro. Imao je (naravno) i bocu bokme (bokma je rakija iz holandije) i nismo ni sišli po sizu (pašarela ili nogostup ili tavalon po kojem se silazi sa broda na obalu) vać je Gamba dohvatio bocu tankao u sebe i smijao se. Čovjek bi ga mogao opisati sa dva glagola – smije se i ulijeva 😀

Meni je bilo muka od Floride i onih luđaka s kojima smo imali posla… neeeće biti ništa / bit’ će sve u reeeedu je rečenica koja je isto što i nema problema… kako to čujem, tako počnu problemi. Manu je šutio… pilali su ga ti tropski recepti, a i to ma neeeće od Modrbrkog.. ono vjerovatno je mislio isto što i ja, Gamba je bio razvidan od bokme, a i da nije isto bi bilo, jer je kamikaza i otišao bi samo da je akcija, Brzi je jak i nabrijan ko robot, samo ravno, Modrobrki sav nabrijan da cimnemo taj novac od šverca da imamo ko fol za druge avanture (nameračio se on na Nordkapp 100%, ali nije htio reći… nameračili smo se i mi, ali smo se pravili mutavi… po principu… šutim ja – šutiš ti, ali mislimo isto, pa ko e prvi reći), a taj novac je bio veliki jer je naravno bio i veliki rizik… tako da smo ipak odlučili se dogovoriti o poslu u konobi kod čelavog bragadora, jedna rupetina u luci gdje je bio centar polusvijeta u svim Anitlima… sve naši prijatelji i poznanici 🙂 hahahha…

Došli mi u konobu kod ćelavog bragadora, kad tamo same rock zvijezde gusarenja… Safet dvrdoglavi, Guido Kleptomanijak, Ljubo životinja, Đuro kiosk i drugi… svi su oni imali svoju malu šaroliku povijest na račun koje su zaradili između ostalog i takve nadimke.Sjeli za stoloim gdje je uvijek pio sa svoje dvije cure Calico Jack… legenda i naš prijatelj (pokojni priatelj – nastradao kao ozljeda na radu, objesili ga zbog gusarstva) i uz pečenog pasanca na paragvajski i sok od papaye sa rumom dogovarali posao…

Dogovor je bio ukrcati na morsko prase 200 barela ruma i pršvercati ih do obala Floride gdje bi nas čekao Đe Đe Jack (gusar koji je mucao, pa je zaradio takav nadimak). Obzirom da smo stare kuke, u roku od tjedan dana, Manu je rješio provište da jedemo ko ljudi, Brzi je rješio oružje, Gamba de legno je cugajući sa raznima došao do još podataka o Gudrunu plavom, a Modrobrki i ja smo sa Trulim rješili ukrcaj barela superkvalitetnog ruma.

U zoru smo krenuli dok su još bile visoke vode i dok nitko nije gledao da se udaljimo iz Arube na tiho. Sjeli smo na pupu od broda i Gamba de legno je počeo pričati šta je odznao o Gudrunu, dok je Brzi čistio oružje, a ja gledao rutu do Floride. Modrobrki je gledao u daljinu i vjerovatno mislio na vrajži voodoo…. bio je zabirnut, svi smo bili, ali strah nije opcija…

Gamva je opet spominjao taj ključ od Gudruna plavog… i pokazao nam je mapu koju je platio jednu bocu bokme … ali to je već druga priča….

 

capt. Morski Valić

 

ARUBA (instagram)

 

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s